Sergej Aleksandrović Jesenjin

[Mademoiselle_]

Do viđenja,dragi,do viđenja

Do viđenja,dragi,do viđenja:
ti mi,prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak,bez naseg htijenja
obecava i sastanak,zar ne?

Do viđenja,dragi,bez ruke,bez slova...
nemoj da ti bol obrve povije-
umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
a ni zivjeti nije bas novije.


Ovu pjesmu znam napamet
pa ako sam nesto pogrijesila,slobodno me ispravite

[Mrs. T]

to je svojom krvlju napisao, kada se ubio, na Božićne blagdane u hotelu u Petrogradu

[Mademoiselle_]

Aha,a objesio se od radijator.
A njegova supruga je umrla tako sto joj se sal omotao oko tocka(automobila)u voznji i udavila se.

Obadvoje preminuli na bizaran nacin.

[bajasokol]

Malo bih ispravila naslov ovog topica, posto se radi o mom omiljenom pjesniku - Aleksandar Sergejevic Jesenjin... izvrsava u noci 27/28.12.1925 trostruko ubojstvo - presjecenjem vena, vješanjem i gorjenjem uz cijev za parno grijanje..
Sahranjen je 30.12.1925 na Vaganjkovskom groblju u Moskvi.

Aleksandar Sergejevic Jesenjin

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

[Anabela]

I nista nece dusu
Da zavije
Nit u drhtaje moze
da je svali.
Tko je ljubio
Taj ne ljubi vise
Izgorjelog
Nitko ne zapali.

[Anabela]

obožavam ga

zato je kriv moj stari jer ga i on obožava pa sam ko dijete upijala njegove pjesme

[Grazia]

Malo bih ispravila naslov ovog topica, posto se radi o mom omiljenom pjesniku - Aleksandar Sergejevic Jesenjin... izvrsava u noci

maca je dobro napisala.

Sergei (ne Alexandar) is the name.

(Aleksandar Sergejevic je bio Pushkin.)

[Grazia]

Rastanak

Vecer crne obrve natuce
Usnule ptice pred kanjonom stoje
Da nisam mladost popio juce
Da se juce nismo rastali nas dvoje.

Zaboravi mracne sile
Sto su me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj njezni i oci tvoje mile
U dusi su mi jedino ostale.

Pa i ako se zaljubim u drugu
I s njom ljubljenom, shvati
Pricat cu o tebi svoju tugu
I kao nekad opet drugom zvati.

Pricat cu joj o nama koje kuda
I o zivotu, sve sto bude htjela
Glavo moja neizmjerno luda,
Do cega si ti mene dovela.

nije bas dobar prijevod, soz - ali kad vec ne parlate ruski...

[Grazia]

Ti ne voliš i ne žališ mene

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
'Dobro veče', tiho ćeš mi reći.
'Dobro veče, miss', i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.



o.a. Yesenin je bio 'living dead'...

[Grazia]

Moj život

Kao da je moj život osuđen na stradanja
zlo zajedno s tugom mene vječno kuša
kao da mi je život lišen svih nadanja,
od tuge i rana skapava mi duša.

Ja uvijek dajem patnjama svoj udio
mene je dopao udes nezavidan
oduvijek sam puno trpio, žudio
od tuge mi katkad duša zaplače.

Tmurna daljina, radost, sreću obećava,
a priđem li, uzdasi i suze teške,
odjednom se smrkne, počinje mećava
i ruši čudesne, divne slike mašte.

Shvatio sam nužnost životnih obmana,
ne gunđam protiv kobnog svog udesa,
ne pati mi duša od tuge, od rana
u stradanju nema pomoći, ni čudesa.

[small]

šteta
nakon zadivljenosti nad njegovim stihovima, možemo razmišljat i o drugim stvarima:

jedan od onih muških kurvi koji pati zbog svog kurvarluka
sponzoruša
ženi izidoru dankan ne bi li njenom slavom obogatio svoju
(nepotrebno, al njemu se kao pravoj sponzoruši čini potrebno)
jer, ako je postojala tanušna crtica koja ih je mogla povezat na nekim umjetničkim sferama, nije baš logično očekivat da je amerikanka razumjela jegove ruske stihove i da je on bio zaljubljen u njen ples jer je ona davno prije njega prestala plesat
Rastavili su se
On je onda oženio unuku Lava Tolstoja. Opet u elitne krugove
Tipično za sponzoruše
Šta je Izidora vidila u njemu? Mlado meso? Ili svog sina (poginuli su joj davno prije toga sin i kćer)?
Maestralni teatralni odlazak sa svijeta
On se vješa, reže vene i piše oproštajne stihove
Ona je jedina u povijesti prometnih nesreća koja se zadavila šalom. Isto jako teatralno
I to sa šalom s kojim je postizala svoje najveće plesačke uspjehe

PS
Volim jesenjina
svi smo ga volili kao mladi

[Mademoiselle_]

Ti ne voliš i ne žališ mene

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
'Dobro veče', tiho ćeš mi reći.
'Dobro veče, miss', i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.



o.a. Yesenin je bio 'living dead'...

Na ovu sam zaboravila,a odlicna mi je pjesma

[Grazia]

šteta
nakon zadivljenosti nad njegovim stihovima, možemo razmišljat i o drugim stvarima:

jedan od onih muških kurvi koji pati zbog svog kurvarluka
sponzoruša
ženi izidoru dankan ne bi li njenom slavom obogatio svoju
(nepotrebno, al njemu se kao pravoj sponzoruši čini potrebno)
jer, ako je postojala tanušna crtica koja ih je mogla povezat na nekim umjetničkim sferama, nije baš logično očekivat da je amerikanka razumjela jegove ruske stihove i da je on bio zaljubljen u njen ples jer je ona davno prije njega prestala plesat
Rastavili su se
On je onda oženio unuku Lava Tolstoja. Opet u elitne krugove
Tipično za sponzoruše
Šta je Izidora vidila u njemu? Mlado meso? Ili svog sina (poginuli su joj davno prije toga sin i kćer)?
Maestralni teatralni odlazak sa svijeta
On se vješa, reže vene i piše oproštajne stihove
Ona je jedina u povijesti prometnih nesreća koja se zadavila šalom. Isto jako teatralno
I to sa šalom s kojim je postizala svoje najveće plesačke uspjehe

PS
Volim jesenjina
svi smo ga volili kao mladi

pametno nase.

A onda je Majakovski (1926.) napisao pjesmu 'Sergeju Jesenjinu' da bi suzbio val 'jesenjistine' -- epidemiju samoubojstva medju ruskim pjesnicima tog doba.

Posljednji stihovi:

Nas je planet radostima ubog nesto.
Treba otimati radost danima sto bjeze.
Na svijetu umirati nije tesko.
Stvarati zivot daleko je teze.

[tinuviel83]

pametno nase.

A onda je Majakovski (1926.) napisao pjesmu 'Sergeju Jesenjinu' da bi suzbio val 'jesenjistine' -- epidemiju samoubojstva medju ruskim pjesnicima tog doba.

Posljednji stihovi:

Nas je planet radostima ubog nesto.
Treba otimati radost danima sto bjeze.
Na svijetu umirati nije tesko.
Stvarati zivot daleko je teze.

uau! nisam to znala! napokon ima i pametnih ljudi!dobri stihovi!

ps i ja volim jesenjina... ali ne volim samoubojstva...
treba imat muda i zivjeti! Tako bi glasili zadnji stihove neke moje knjige...heheh

[dudinjka]

dodatak za biografiju: Jesenjin je za malo bio ucitelj: napustio je uciteljsku skolu zbog didaktike i metodika...Ehhhh, zamalo da prodjem kao on, samo sto sam ja uciteljica, a on najsenzibilniji pesnik ikad. Pa sad ti vidi da li se didaktika isplati!!!

[rabbit007]

Ne znam, njegovi stihovi mi se čine nekako lakim i sentimentalnim. Ali da je dobro znao slagat stihove, znao je.

[Drvosjeca]

Odlomak


Kada s drugim budeš jedne noći,
U ljubavi stojeći na cesti,
Možda i ja onuda ću proći,
I ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
Ti ćeš glavom klimnuti mi lako,
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći,
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
Duše bit će smirene posvema,
Tko izgori taj ne može planut
Tko ljubljaše taj ljubavi nema

[zspajic]

PJESMA O KUJI

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero malih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njene topline
voda se topila snježna

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

[zspajic]

Što sam ? Tko sam ...

**

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

[zspajic]

O, probudi me ...

**

O, probudi me rano sutra,
strpljiva, brižna moja mati!
Poći ću iza humke puta
dragoga gosta dočekati.

Ja vidjeh danas kraj gušćaka
širokih kola trag u lugu.
Vjetar ispod šatre oblaka
vije njegovu zlatnu dugu.

Proći će sutra u ranoj zori,
kaput-mjesec prignut pod granom,
a kobila će da vijori
crvenim repom nad poljanom.

O, probudi me rano, mati,
osvijetli naš sobičak uski.
Govore da ću ja postati
uskoro slavni pjesnik ruski.

Tebe i gosta ću opjevati,
našu peć, krov i pijevca, brava...
Na pjesme će se prolijevati
mlijeko tvojih riđih krava.