
Napisao/la:
wheeler
Jebga, ajmo ovako...Stara mi je umrla kad sam imao 15 godina, stari mi lezi nepokretan u krevetu kod kuce...imam posao koji radim za relativno malu placu, i evo sad je nedjelja, a ja radim...Nedavno me napustila cura s kojom sam bio dvije godine u vezi i vidio sam se s njom u buducnosti i daljem zivotu da bi mi rekla da ona ne zeli takav zivot i da se ja ne zelim pokrenuti ( a dosad sama nista nije pametno napravila u zivotu, te ima 27 godina i jos zivi s roditeljima...Teski je materijalist, a nikad nije priznala da je pogrijesila u necemu, nego sam ja za sve bio kriv..i sto je jos gore, ja jos pomalo patim za njom, jer sam se iskreno bio zaljubio )...E sad, kad dodjem kuci s tog sugavog posla, okupam starog, nahranim ga, upalim mu tv da se s necim zabavi dok ja mogu na miru odvojiti sat vremena za sebe....Prijavio sam ga za dom, ali je lista cekanja ogromna, te moram cekati jos neko vrijeme (tko zna dokada ).....Najgore je nakon svega toga doci sam u stan..i osjecati kako se zidovi polako skupljaju prema tebi te imas osjecaj da ce te to zgromiti...Fali ti drustvo osobe s kojom si tih sat vremena kvalitetno provodio,nadao se da shvaca tvoje zelje, frustracije, potrebe, a sto je jos gore nadao se da te voli i zeli zivjeti s tobom...Pouka? Heh, kao sto je netko vec rekao, ne gubi vjeru i nadu...NIKAD!!!
Upravo zbog ovakvih ljudi kao sto ste vi, koji su mi pruzili podrsku kad neki ''prijatelji'' nisu, covjek se nada u bolje sutra....Tesko je nekad baciti osmijeh na lice, ali nekad se nasmijem sam sebi zbog ironije i svega sto sam prosao, pa i to pomogne...Post Nubila Phoebus...Poslije kise dolazi SUNCE!!!
Bookmarks