PDA

View Full Version : OKP - opsesivno kompulsivni poremecaj



dekijano
21.04.09, 16:34
Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP). Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjeranu anksioznost ili strah; tipične misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala (kompulzija) - kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza – s ciljem oslobađanja od anksioznosti uzrokovane opsesivnim mislima.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti: preokupiranost urednošću, perfekcionizmom i kontrolom.


Hajde da cujem vasa misljenja o ovom i eventualna iskustva!!

Detaljnije:
Opsesivno - kompulsivni poremećaj


Uzrok nastanka
Prema mišljenjima psihoanalitičara, tokom života, kada treba realizivati seksualne nagone, osoba sa problemima u psihofizičkom razvoju i fiksacijama iz analno-sadističkog stepena, zapada u konfliktne situacije iz kojih se rađa strah. Da bi neutralisala takav strah, osoba počinje s regresivnim ponašanjem. Strah se konačno, psihičkim mehanizmima pretvara u prisilne simptome.
Većina ljudi je doživela iskustvo kada zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin-ali ipak posle toga nastaje dilema da li su to zaista uradili. Nekada, može biti potrebno da se iznova proveri ono za šta znate da ste uradili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom. Kad se zna koliko često osobe s poremećajem teskobe i depresije gube kontrolu nad svojim negativnim mislima- nije toliko čudo da mogu postojati stanja kad se gubi kontrola nad nekim drugim misaonim sadržajima.
Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprečavanju zaboravnosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tok- uvek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji.




Klinička slika
Bolest se počinje razvijati već u detinjstvu, ali se najčešće javlja između 20. i 30. godine života. Najčešći prisilni podsticaju su povezani s proveravanjem i brojanjem: oni stalno proveravaju ono što rade, ili broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta".
Korisno je odvojeno posmatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Opsesije (obuzetosti) predstavljaju ideje, reči i slike, obično nepovezane s onim što pojedinac radi; uporno, jako i neodoljivo mu se nameću i skreću pažnju. Često su obojene agresivno ili seksualno, što pojedinac doživljava potpuno stranim (npr. misao majke da će kuhinjskim nožem povrediti svoju decu). Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog uma, i želi ih sprečiti- ali nije u mogućnosti.
Kompulzije (prisile) i kompulzivne radnje isto su autonomne kao i opsesije, ali se radi o preplavljujućoj potrebi da se učini neka radnja (npr. da mora brojiti prozore idući ulicom, da se mora pet puta prekrstiti ulazeći u stan). Prisila može biti i vrlo agresivna, ružna ili opscena. Kompulzije su često radnje koje rezultuju kao posledica postojanja opsesije, i jedan od retkih načina kojima osoba može reagovati na svoje misli.
Neuspeh u formiranju kompulzija često dovodi do teške teskobe ili panike- dok život prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe s ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći. Vrste kompulzija koje osobe iskuse jesu:
-ritualne radnje- izvođenje radnji po posebnom redosledu ili u ponavljanom broju puta
-čišćenje
-proveravanje već završenih i obavljenih radnji
-uređivanje i slaganje npr. nameštaja na poseban način.

I ako je osoba svesna apsurdnosti svojih rituala ona razvija takav odnos prema njima kao da je oni štite od prisilnih misli ili od mogućeg lošeg događaja po osobu. Ukoliko ih ne uradi, osoba očekuje da će joj se nešto loše dogoditi, što razvija nervozu i nemir. Takvo ponašanje kod osoba može trajati izvesno vreme i proći samo po sebi, a može trajati i duži period kao što se može i širiti na različita ponašanja i radnje. (Proveravanje zaključanih vrata po nekoliko puta, proveravanje da li je sve isključeno u kući po nekoliko puta, brojanje bandera, preskakanje šahti na ulici, sabiranje registarskih brojeva).
Opsesivno kompulsivna neuroza jeste često prisutna, međutim okolina neke rituale poštuje i prihvata tako da se osobe sa ovim problemima javljaju lekaru za pomoć tek kada one postanu vrlo prisutne i jake i počnu da upadaju u oči i okolini koja im skreće pažnju na besmislenost ovakvih radnji.




Lečenje
U posljednji 10 godina, prognoza osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem znatno se poboljšala. Postoje dva glavna pristupa lečenja ovog poremećaja, često se koriste u kombinaciji. Prva metoda je kognitivna bihevioristička terapija. Drugi je pristup uzimanje lekova, često u obliku jednog od antidepresiva koji deluje na hemijske reakcije u našem mozgu. Medikamentozna terapija primenjuje se uz psihoterapiju, a nikako umesto nje.

zsn
04.06.09, 16:56
jbt ja imam OKP...:S

Isidora
04.06.09, 17:51
Gledala sam manifestaciju prije neki dan na tv-u, pokazali su neku ženu koja je opsjednuta strahom od smrti članova svoje obitelji. Proradi munja u njoj svaki put kad muža isprati na posao, djecu u školu itd.Prestrašno. Svima nama doduše takve crne misli prođu glavom ali ona nema mira uopće. Nikada. Ne znam da li bi mogla zamisliti život pod tim pritiskom.:down:

lejla
04.06.09, 23:45
Ljudi koji su anksiozno-depresivni, plodno su tlo za opsesivno-kompulzivni poremećaj.U strahu da negdje ne naprave pogrešan korak i na taj način svoje najbliže dovedu i u najmanju opasnost, stalno se trude da budu najbolji u svemu,da organiziraju i kontroliraju sebi i svojima život do najmanje sitnice,uvijek su u grču i sve dublje tonu u potrebu za savršenstvom i u svoj užasni nemir i crne misli.Oni sebi nikad ne dopuštaju opuštenost niti spontanost pod isprikom osjećaja odgovornosti.
Negdje sam pročitala da su ljudi koji imaju taj poremećaj,štedljivi sa novcem i da se pretjerano vežu za istrošene,bezvrijedne stvari koje im samo bespotrebno zauzimaju prostor.
I kad sve ovo sagledam,mogu reći da je to ozbiljan problem za one koji imaju ovaj poremećaj,ali i za njima bliske osobe i da zahtjeva ozbiljno liječenje. Jedino dobro u svemu tome je što su te osobe svjesne svog poremećaja i što su spremne na suradnju prilikom liječenja.
Svi smo mi,manje ili više uredni,pa i perfekcionisti i sve je dobro dok je to u granicama normalnog i dok smo svjesni toliko da ne pretjerujemo u tome.

Jedinstvena
05.06.09, 09:54
Ja to imam djelomično, dosta se bojim bolesti svojih bližnjih ili nekih nesreća, dosta često brinem da će se nešto zakomplicirati.

- a da šparam ili da sam vezana uz stare stvari - to nisam.

Ali šalu na stranu, to je vrlo teško stanje i mora se liječiti i psihoterapijom i tabletama. Ljudi koji boluju od opsesivno-kompulzivnog poremećaja žive u stalnom strahu i nervozi koja s vremenom prerasta u teške oblike poremećaja ali i fizičke bolesti. Nikako ne zanemariti takvo stanje.

Roksi
05.07.09, 21:07
Nitko nije savršen...

danijelius
06.07.09, 10:44
Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP). Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjeranu anksioznost ili strah; tipične misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala (kompulzija) - kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza – s ciljem oslobađanja od anksioznosti uzrokovane opsesivnim mislima.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti: preokupiranost urednošću, perfekcionizmom i kontrolom.


Hajde da cujem vasa misljenja o ovom i eventualna iskustva!!kako pomoć nekom ko ima OKP?

Cicimici
06.07.09, 10:46
kako pomoć nekom ko ima OKP?treba stručnu pomoć.
bar ja tako mislim

dekijano
06.07.09, 10:49
kako pomoć nekom ko ima OKP?

Liječenje se kod blažih slučajeva može provoditi kognitivno bihevioralnom terapijom dok se kod težih preporuča kombinacija psihofarmakoterapije i kognitivno bihevioralne terapije ili čak samo medikamentozna terapija iako kombinacija uvijek ima prednost.
Od psihofarmaka (u kombinaciji sa kognitivno bihevioralnom terapijom) kao prva linija koriste se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS), kao druga triciklički antidepresiv klomipramin per os ili reverzibilni inhibitor monoamino oksidaze A (RIMA) te kao treća klomipramin iv.. U slučaju refrakternosti i na treću terapijsku liniju treba proširiti terapiju dodavajući visokopotentne i dugodjelujuće anksiolitike zatim busperidon, litijeve soli, antiandrogene i antipsihotike, a u obzir dolazi i elektrokonvulzivna terapija (EKT) iako su u svezi s tim kod različitih autora rezultati kontradiktorni. Kao posljednja peta terapijska linija primjenjuje se neurokirurški zahvat (cingulotomija), no važno je naglasiti da u našoj zemlji operativni zahvat radi psihičkog poremećaja prema Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama nije dozvoljen.
Tijekom liječenja oko 20 do 30% bolesnika pokazuju značajno poboljšanje, 40 do 50% umjereno, a kod ostalih 20 do 40% simptomi ostaju ili se čak i pogoršavaju.


Objavljeno: 12.05. 2006.

autor:
Ljubomir Glamuzina, dr. med.

Psihijatrijska bolnica "Sveti Ivan"
Zagreb, Jankomir 11

danijelius
06.07.09, 11:11
Liječenje se kod blažih slučajeva može provoditi kognitivno bihevioralnom terapijom dok se kod težih preporuča kombinacija psihofarmakoterapije i kognitivno bihevioralne terapije ili čak samo medikamentozna terapija iako kombinacija uvijek ima prednost.
Od psihofarmaka (u kombinaciji sa kognitivno bihevioralnom terapijom) kao prva linija koriste se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS), kao druga triciklički antidepresiv klomipramin per os ili reverzibilni inhibitor monoamino oksidaze A (RIMA) te kao treća klomipramin iv.. U slučaju refrakternosti i na treću terapijsku liniju treba proširiti terapiju dodavajući visokopotentne i dugodjelujuće anksiolitike zatim busperidon, litijeve soli, antiandrogene i antipsihotike, a u obzir dolazi i elektrokonvulzivna terapija (EKT) iako su u svezi s tim kod različitih autora rezultati kontradiktorni. Kao posljednja peta terapijska linija primjenjuje se neurokirurški zahvat (cingulotomija), no važno je naglasiti da u našoj zemlji operativni zahvat radi psihičkog poremećaja prema Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama nije dozvoljen.
Tijekom liječenja oko 20 do 30% bolesnika pokazuju značajno poboljšanje, 40 do 50% umjereno, a kod ostalih 20 do 40% simptomi ostaju ili se čak i pogoršavaju.


Objavljeno: 12.05. 2006.

autor:
Ljubomir Glamuzina, dr. med.

Psihijatrijska bolnica "Sveti Ivan"
Zagreb, Jankomir 11:auch:uff...ajd sad ako ti nije tesko bar u par rijeci bez strucnih izraza plizzz:kiss:

npr. šta ovo znači? kognitivno bihevioralna terapija

dekijano
06.07.09, 11:18
Kognitivno-bihejvioralna terapija (skraćeno: KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy) je oblik psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u onome šta osjećamo i kako se ponašamo. Kognitivno-bihejvioralni terapeuti uče da, kada je naš mozak zdrav, onda je naše mišljenje to koje prouzrokuje da se osjećamo i ponašamo na određen način. Zbog toga je, ukoliko doživljavamo osjećanja koja ne želimo ili se ponašamo na način koji ne želimo, važno identifikovati razmišljanja koja uzrokuju ta osjećanja i ponašanja, te naučiti kako ih zamjeniti razmišljanjima koja vode reakcijama koje želimo.

detaljnije:
http://www.krnetic.com/kbt.html